Alkoholizam eksperimentalnih ispitivanja, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) formirala

 

Alkoholizam

Maid Bešlagi?,  Fakultet
informacijskih tehnologija

Sažetak- Današnji  tempo
života, orijentacija na vrlo brz i tehni?ki usavršen proces rada, razni
socijalno-ekonomski faktori, stalna unutrašnja napetost, latentno osje?anje
straha, osje?anje neizvesnosti, zajedno 
s postoje?im ljudskim slabostima, prouzrokuju mnoga neuroti?ka
reagovanja u me?uljudskim odnosima. Mnogi konstitucionalno slabi ljudi, sa
izvesnim psihi?kim predispozicijama, ne mogavši da rješe svoje li?ne konflikte,
pribjegavaju upotrebi raznih napitaka da bi olakšali svoju unutrašnju napetost
ili prvremeno rješili svoju tešku situaciju. Tako postepeno oni sami postaju
žrtva “faktora olakšanja”, naj?eš?e alkohola ili drugih droga, dovode?i se u
položaj zavisnosti, pretvaraju?i se u prave bolesnike – toksikomane.

 

Klju?ne rije?i— alkohol, zavisnost, toksikomanija, lije?enje

 

I.    
Uvod

J

edna od vrlo raširenih toksikomanija u svijetu jeste, alkoholizam, iako
se, alkohol ne može ubrojiti u droge tipa kokaina, hašiša i drugih. S obzirom
na rasprostranjenost alkoholizma i s obzirom na ogromne posljedice za život
zajednice i društva koje dugotrajna i nekontrolisana upotreba alkoholnih pi?a
danas stvara, sasvim je opravdano alkoholizam ubrajati u toksikomanije.

 

Slika 1: Štetni efekti alkohola

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

II.    
alkoholizam

Shvataju?i alkoholizam
prvenstveno kao medicinski, a zatim i kao socijalni problem poslije niza
nau?nih i eksperimentalnih ispitivanja, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO)
formirala je Potkomitet za problem alkoholizma, koji je 1951. god. u
Kopenhagenu organizovao Prvi evropski seminar, za rasvetljavanje alkoholizma i
pronalaženje borbe i na?ina lije?enja. Potkomitet za pitanja alkoholizma SZO
dao je definiciju alkoholizma, odnosno hroni?nog alkoholi?ara. Po toj
definiciji hroni?nim alkoholi?arem se smatra ona osoba koja je prekomjerno
uzimala alkoholna pi?a, a njena zavisnost od alkohola je tolika da pokazuje
duševne poreme?aje ili takve manifestacije koje ukazuju na ošte?enje fizi?kog i
psihi?kog zdravlja, odnosa s drugim ljudima, kao i socijalnog i ekonomskog
stanja. Ova definicija je odigrala historijsku ulogu u shvatanju suštine
alkoholizma i razvoju alkohologije kao nauke. Ona je pokazala mnoge nedostatke,
pogotovo kada se koristila u svakodnevnom prakti?nom radu. Ovom definicijom su
bili obuhva?eni samo oni oblici opijanja koji su po svojim razmjerima prelazili
uobi?ajene, tradicionalne na?ine upotrebe alkohola, odnosno socijalno prihva?enog
ponašanja u vezi s upotrebom  alkohola u
odre?enoj društvenoj zajednici, bez obzira na uzroke koji dovode do takvog
ponašanja. Definicija ne govori pobliže o prirodi i vrsti somatskih i psihi?kih
poreme?aja niti o na?inima njihove identifikacije. Vladimir Hudolin (1972) je
iz prakti?nih razloga modifikovao definiciju alkoholizma SZO u želji da je
u?ini pristupa?nijom i korisnijom svima koji se bave problemom alkoholizma a
naro?ito ljekarima, psiholozima, socijalnim radnicima i drugim. Ta definicija
glasi: Alkoholi?ar je osoba koja je
dugotrajnim, prekomjernim pijenjem postala ovisna o alkoholu (psihi?ki, fizi?ki
ili oboje) te su se u nje usljed toga razvile zdravstvene (psihi?ka ili fizi?ka
ošte?enja) te socijalne poteško?e pristupa?ne klasi?nim medicinskim i
socijalnim dijagnosti?kim postupcima. Spomenuti simptomi moraju biti
prisutni, a ne smiju se samo pretpostavljati i na temelju anamnesti?kih
podataka o prekomjernom pijenju zaklju?ivati da bolesnik boluje od alkoholizma. 

Danas postoji
veliki broj definicija alkoholizma, ali sve više preovladava mišljenje da se ne može dati jedna primjenjiva
definicija, jer je alkoholizam poreme?aj koji nastaje na bazi mnogih
interakcija izme?u individualnih faktora (biološko-psiholoških) i faktora
sredine (psiholoških, socijalnih, kulturnih, ekonomskih i dr.) koje je ?esto
teško identifikovati, odnosno utvrditi na?in i stepen njihove participacije u
nastanku alkoholne bolesti. Jelinek je na?inio izvanrednu shemu
simptoma-simptomatskog alkoholizma-i obradio sve i najmanje faze kroz koje
prolazi alkoholi?ar. On je izdvojio ?etiri grupe simptomatskih alkoholi?ara,
ozna?ivši ih terminom markirano stanovništvo gdje je alkoholizam u prvoj grupi
simptom postoje?e neuroze, u drugoj simptom mentalno defektne li?nosti, u
tre?oj simptom psihopatološkog zbivanja u li?nosti, i u ?etvrtoj simptom
hipoteti?ke konstitucionalne li?nosti. Kada do?u u situaciju da piju, svi oni
postaju simptomatski alkoholi?ari kod kojih veoma rano nastaje povišena
tolerancija prema alkoholu, da bi se poslije toga dugo vremena održavala na
istoj visini. Ubrzo nastaje prvo pomra?enje- nepotpuna retrogradna amnezija
stvorena alkoholom.

Poslije toga
alkoholi?ar obi?no pije potajno, skriva se od društva, biva obuzet mišlju o
pi?u, pije halapljivo i izbjegava da govori o pi?u da se ne bi odao. Ubrzo
pomu?enja postaju sve ?eš?a-opijanja su sve brojnija. U daljem razvoju
alkoholizma nastaje faza kad se javlja-gubitak kontrole-. Ona predstavlja
po?etak toksikomanskog perioda za ?iji je razvoj potrebno oko osam godina
alkoholi?arskog staža. Poslije toga nastaju polimorfne faze: racionalizacija,
prebacivanja od strane porodice, odnosno od društva, stalna griža savjesti,
gubitak prijatelja, promjena na?ina života porodice, gubitak posla,
razdražljivost, stalni sukobi u društvu i prva hospitalizacija.

Alkoholi?ar se
osigurava u pi?u, stvaraju?i zalihe, po?inje da konzumira alkohol i ujutro. Sad
mu je potrebna mnogo manja koli?ina alkohola da bi nastalo pomra?enje. U toj
fazi smanjene tolerancije javljaju se neodre?eni strah, tremor, psihomotorna
ko?enja i dr. Uzimanje pi?a otklanja neke simptome alkoholizma: strah, drhtanje
ruku da bi poslije prestanka dejstva alkohola ti isti simptomi zahtjevali novu
koli?inu alkohola za svoje otklanjanje.

Ta faza obi?no
nije duga, jer nastaje osje?anje propasti, nemo?i, kad bolesnik priznaje da je
pobje?en. Iskustva pokazuju da je ta faza vrlo pogodna za lije?enje toksikomana,
jer su tada bolesnivi svjesni da se dalje ne može i obi?no se pedaju traže?i
ljekarsku pomo?.

III.    
teorije nastanka bolesti

Postoje
mnogobrojne teorije koje pokušavaju da objasne kako i zašto nastaje alkoholna
bolest, odnosno šta je to što navodi ljude da koriste alkohol ?ija pretjerana
upotreba može dovesti do ošte?enja tjelesnog i duševnog zdravlja, poreme?aja
blagostanja porodice uz odgovaraju?e štete za društvenu zajednicu u kojoj žive.

 

·        
Biološke
teorije – Ve?ina istraživanja bioloških faktora u zloupotrebi psihoaktivnih
supstanci okrenula sa mogu?nosti da genetski preneseno odstupanje u nekom
biološkom procesu služi kao dispozicija za alkoholizam. U životinja sklonost
ili ravnodušnost prema alkoholu varira od vrste do vrste. Postoje podaci da se alkoholizam
kod ljudi provla?i kroz porodice. Neke studije pokazuju da ro?aci i djeca
alkoholi?ara imaju ve?i postotak alkoholizma nego što bi se normalno o?ekivalo.
Jedno od ve?ih istraživanja ispitalo je alkoholizam kod usvojenih muških
potomaka alkoholi?ara, omogu?avaju?i ta?nije odre?ivanje uloga naslije?a. Od
po?etne skupine od 5483 muške bebe koje su usvojene u Kopenhagenu izme?u 1924.
i 1947. godine izabrana su 174 ispitanika. Ispitanici su podijeljeni u tri
skupine. Pra?enjem originalnog uzorka na?ena su i intervijuirana 133
ispitanika. Ispitanike koji su prosje?no bili stari 30 godina u vrijeme provo?enja
istraživanja intervijuirali su psihijatri koji nisu znali kojoj od tri grupe
osoba pripada.

Pitanja su se
odnosila na njihove navike pijenja, psihopatologije i demografske varijable.

 Rezultati pokazuju da kod muškaraca
dispozicija za alkoholizam može biti naslije?ena. Da je dispoziciju za
alkoholizam mogu?e prona?i samo kod muškaraca pokazala je i studija blizanaca
McGue i sur. (1992). Za muškarce je slaganje za jednojaj?ane parove bilo 76%, a
za dvojaj?ane 54%. Odgovaraju?e brojke za ženske monozigotne i dizigotne parove
bile su 39 i 41%. Me?utim, ma koliko uvjerljiva bila tvrdnja o heriditarnoj
dispoziciji za nastanak alkoholizma, treba naglasiti da velika ve?ina djece ne
postaju i sami alkoholi?ari.

.

•         
Psihološke
teorije naglašavaju zna?aj psihi?kih faktora u nastanku alkoholne bolesti.
Više puta je pokušano izdvojiti i opisati odre?ene tipove li?nosti koje su po
svojoj strukturi predisponirane da kasnije postanu alkoholi?ari. Svi takvi
pokušaji su ostali bez rezultata, ali je ?injenica da alkoholi?ari ispoljavaju
iznena?uju?e sli?ne reakcije: izrazito nisku tolerancje na frustracije,
nesposobnost da podnesu anksioznu napetost, ekstremni narcizam i
egzibicionizam.

Pored ovih
osnovnih crta premorbidne li?nosti alkoholi?ara, javljaju se i sekundarne
psihi?ke osobine (naglašena hipersenzibilnost, impulzivnost, osje?anje
otu?enosti i izolacije, hostilnost, nerealna ambicioznost, ispoljavanje
masohisti?kih i sadisti?kih tendencija).

Prema
teorijama u?enja alkoholizam se smatra funkcionalnim poreme?ajem koji je
rezultat iskustava, a ne izraz instinktivnih težnji i konflikata u
psihoanaliti?kom smislu te rije?i. Alkoholna bolest je nau?eno ponašanje, odnosno
poreme?aj standardnog ponašanja.

·        
Sociološke
teorije o nastanku alkoholne bolesti po?ivaju prevashodno na odnosu društva
prema alkoholu i njegovoj zloupotrebi. Savremeno društvo je u velikom broju
slu?ajeva maksimalno tolerantno prema alkoholu, što ima za posljedicu da se
ovaj problem ne može sagledati u pravom svjetlu. Ima zemalja gdje je odnos
prema alkoholu i onima koji ga uzimaju veoma strog i krut iz religioznih i
drugih razloga. Pored stava društva o alkoholu postoje i drugi mnogobrojni
faktori koji favoriziraju nastupanje alkoholne bolesti (nagli industrijski
razvoj, urbanizacija, migracija, siromaštvo, bogatstvo itd.). Ni jedna od ovih
teorija nije u stanju da objasni suštinu i razlog nastanka ove ozbiljne
socijalnomedicinske bolesti. Mnogobrojni su faktori koji uti?u na prihvatanje
alkoholnih pi?a u savremenom društvu-po?ev od ceremonijalnih, religioznih,
kulinarskih, tradicionalnih do medicinskih. 

Prvi kontakt
sa alkoholom doga?a se u razli?ito vrijeme, pod raznim okolnostima i s
razli?itim efektima. Relativno mali broj ljudi poslije prvog kontakta prestane
da pije. Ve?ina nastavi da pije do slijede?e, eksperimentalne faze. U
eksperimentalnoj fazi se nau?i raspoznavanje alkoholnih pi?a i nepisana pravila
koja važe kod upotrebe alkohola. U ovoj fazi jedna manja grupa ljudi prestane
sa eksperimentisanjem dok ve?ina prihvati pijenje u skladu sa socijalnim
pravilima date sredine prelaze?i u fazu integrisanog pijenja.

Pojam integrisano pijenje ozna?ava uslove koji
omogu?avaju i odobravaju pijenje, jer je društvo uvelo upotrebu alkohola kao
dio društvenog ceremonijala.

Faza
integrisanog pijenja jeste za najve?i broj ljudi i kona?na faza do koje
dospiju. Integrisano pijenje uti?e na porast alkoholizma zbog pritiska na osobe
da piju u odre?enim situacijama, zatim da se pijenjem pridruže odre?enoj
društvenoj grupi.

U fazi ekscesivnog pijenja bolesnik
?esto mnogo pije, što ne može da pro?e bez reperkusija na tjelesno, psihi?ko i
socijalno stanje, odnosno na porodi?ne i bra?ne odnose, ekonomsko stanje i
profesionalne aktivnosti. U ovoj fazi se može prestati piti, pa dio ovih
pijanaca smanji koli?inu alkohola koju pije i vrati se na fazu integrisanog
pijenja, ili ?ak prestane da pije.

 U fazi zavisnosti bolesnik je zavisan od
alkohola i alkohol u njegovom životu ima dominantnu ulogu a mogu?nost da se
živi bez alkohola ne može se ni zamisliti. Bolesnik ja izgubio slobodu
odlu?ivanja, odnosno izgubio je kontrolu ili je ona znatno oslabljena. Ovo su
samo od nekih faza kroz koje bolesnik prolazi susre?u?i se sa alkoholom.
Postoje i mnoge me?ufaze koje nisu opisane ali koje se mogu uo?iti i objasniti.

Karakteristi?ni
simptomi simptomi se nalaze u promjeni karaktera, u moralnoj, eti?koj i
socijalnoj izmjeni li?nosti i u tjelesnim promjenama koje nastaju zbog
dugotrajne nekontrolisane upotrebe alkoholnih pi?a.

Bolesniku
otupljuju moralna osje?anja, osje?anje odgovornosti prema porodici, prema radu
i društvu, prestaje i briga za porodicu, pa se javlja ne interesovanje za ku?ne probleme, opada tako?e interesovanje za svoj li?ni izgled, za
svoj ugled, a gubi se i osje?anje ponosa, dostojanstva, mijenja se i bolesnikov
odnos prema okolini. Najprijatnije se osje?aju u krugu kafanskih drugova, prema
kojima su široko drugarski nastrojeni, s kojima se razumiju, jadaju jedni
drugima, traže?i uvijek razloge za pravdanje svog alkoholizma. Prema ?lanovima
svoje porodice postaju bezobzirni, grubi, unose?i nemir i pakao u atmosferu
svoga doma. Prema svojoj djeci su maksimalno nebrižljivi, neosje?ajni a zbog
stalnih zaduživanja, prodaje ku?nih stvari u bescenje i rasipanja, dovode svoju
porodicu u pravu ekonomsku propast.

Postoje podaci
da kod nekih ljudi alkohol pozitivno djeluje na održavanje zdravlja: vrlo
umjereno pijenje, posebno vina, povezano je sa smanjenjem rizika od koronarnih
bolesti srca i kod muškaraca i kod žena. U?inci naglog sustezanja od alkohola
kod alkoholi?ara mogu biti dosta dramati?ni zato što je tijelo naviklo na
drogu. Subjektivno, pacijent je ?esto anksiozan, depresivan, slab, nemiran, ne
može spavati. Tremor miši?a, pogotovo fine muskulature prstiju, lica, o?nih
kapaka, usana i jezika, može biti znatno izražen, a prisutno je i podizanje
pulsa, krvnog pritiska i temperature. U rijetkim slu?ajevima alkoholi?ar koji
je pio ve?i broj godina može u?i u delirijum
tremens (DTs) kad naglo padne nivo alkohola u krvi. Osoba postaje
delirantna i tremorozna te pati od halucinacija koje su primarno vizualne, ali
mogu biti i taktilne.    

IV.    
lije?enje

Lije?enje alkoholi?ara je vrlo teško, ne samo zbog prirode
psihoaktivne tvari da razvija ovisnost, nego i zbog mnogih drugih psiholoških
problema koji su vjerovatno prisutni, na primjer depresija, anksioznost, teški
poreme?aji u društvenom i u radnom funkcioniranju osobe. Vrlo je visok rizik
suicida.

Iako su neki od ovih problema možda prethodili, oni su zaista i
doprinijeli zloupotrebi alkohola, tako da je do vremena kad se alkoholi?ar
po?ne lije?iti rijetko kad mogu?e razlu?iti šta je uzrok, a šta je posljedica.
Život osobe je obi?no zbrkan i svako lije?enje koje želi biti uspješno treba se
usmjeriti na to više nego na samo prekomjerno pijenje. Postoje biološke i
psihološke intervencije za alkoholizam.

Na?ini
sprovo?enja lije?enja:

·        
Tradicionalno bolni?ko lije?enje

Privatne i javne bolnice širom svijeta godinama pružaju uto?ište
alkoholi?arima, mjesto gdje se pojedinci mogu otrijezniti i gdje su im dostupne
razli?ite individualne i grupne terapije. Sustezanje od alkohola
–detoksikacija- može biti teško i psihi?ki i fizi?ki, i obi?no traje oko mjesec
dana. Nekad se daju anksiolitici da bi se olakšala anksioznost i op?a nelagoda
triježnjenja. Neke klinike pokušavaju postupno smanjivati koli?inu bez upotrebe
anksiolitika, nego da naglo presijeku pijenje alkohola. Alkoholi?ari trebaju
ugljikohidratne otopine, B vitamine i antikonvulzivnu terapiju. Bolni?ko
lije?enje alkoholi?ara velik je i isplativ posao. Tako?e su utvrdili da viši
troškovi bolni?kog lije?enja ne odgovaraju i ve?oj uspješnosti. Detoksikacija
se kod ve?ine ljudi može sigurno provesti i u izvanbolni?kim uslovima.

 

·        
Antabus

Me?u tretmanima dostupnim za alkoholi?are je i disulfiram ili antabus,
lijek koji demotivira pijenje izazivanjem žestokog povra?anja ako se popije
alkohol. Uveden je u Evropi 1948. godine, antabus je jedini dostupan lijek sa specifi?nom
važnoš?u u lije?enju alkoholizma. Ako je alkoholi?ar sposoban ili voljan
uzimati lijek svakog jutra, kao što je propisano, velika je vjerovatnost da ?e
se pijenje smanjiti zbog negativnih posljedica unosa alkohola. U više centara u
velikom istraživanju s placebo kontrolnom grupom pokazalo se da antabus ne
donosi nikakvu specifi?nu korist.

 

·        
Anonimni alkoholi?ar

Najve?a i najpoznatija grupa za samopomo? na svijetu je Anonimni
alkoholi?ar, AA, koju su 1935. godine osnovala dvojica lije?enih alkoholi?ara.
Sada ima 30 000 podružnica i ?lanstvo koje broji više od milijun ljudi u
Sjedinjenim Državama i devedeset i jednoj zemlji širom svijeta. Podružnica AA
održava ?este sastanke na kojima novopridošli ustaju i kažu da su alkoholi?ari
a stariji ?lanovi svjedo?e pri?aju?i pri?e o svom alkoholizmu. Grupa pruža
emocionalnu podršku, razumijevanje i blisko savjetovanje za alkoholi?are kao i
društveni život kako bi se ublažila izolacija.

 Kod svakog ?lana AA utiskuje se
uvjerenje da je alkoholizam bolest od koje se osoba nikad ne može izlije?iti,
da je potrebna neprekidna budnost kako bi se oduprli porivu da popiju samo i
jedno pi?e, kako nekontrolisano pijenje ne bi nanovo zapo?elo.” Alateen ” je za
djecu alkoholi?ara kojima je tako?er potrebna podrška i razumijevanje. Izjave
AA o efikasnosti njihova tretmana rijetko su bile podvrgnute nau?noj provjeri.

 

·        
Terapija uvidom

Psihoterapeuti orijentisani na uvid vide potrebu za aktivnom i direktnom
intervencijom kad se radi o lije?enju alkoholi?ara i drugih ovisnika, ?ak i u
izvanbolni?kim uslovima. Za razliku od tradicionalnog tretmana orijentisanog na
uvid, ali sli?nog pristupu koji se upotrebljava u radu sa suicidalnim
pacijentima terapeut bi trebao biti dostupan izme?u seansi kako bi pružio
podršku i razumijevanje pacijentu koji se bori s izazovima života bez alkohola.
Ako pacijent ima sistem društvene podrške, kao što su muž ili žena, partner ili
neki drugi ro?ak, ta je osoba uklju?ena u lije?enje kao dio mreže za odvra?anje
od pijenja. Preporu?uje se upotreba antabusa kao i poha?anje sastanaka AA, a
pacjentova mreža podrške ?esto je neophodna da osigura provo?enje preuzetih
zadataka.

•         
Averzivna terapija

Bihevioralni istraživa?i prou?avaju lije?enje alkoholizma ve? mnogo
godina. Zapravo se jedan od najranijih ?lanaka o bihevioralnoj terapiji odnosio
na averzivno “kondicioniranje” alkoholizma. Osoba koja prekomjerno pije dobiva
elektrošok ili joj se izaziva mu?nina dok gleda u alkohol, poseže za njim ili
ga po?inje piti. Averzivni podražaj može se tako?e živo zamisliti u postupku
nazvanom prikrivena senzibilizacija. Dok se koristi hijerarhijski poredanim
scenama odabranim tako da gase želju za pi?em, alkoholi?ar dobija uputu da
zamišlja kako mu je žestoko i odvratno pozlilo zbog pijenja. Averzivne terapije
najbolje se primjenjuju u kontekstu široko postavljenih programa koji se bave
pacijentovim posebnim životnim okolnostima, bra?nim sukobima, socijalnim
strahovima i drugim faktorima ?esto povezanim s prekomjernim pijenjem.

Slika 2: Anonimni
Alkoholi?ar

·        
Kontrolisano pijenje

Kontrolisanim pijenjem ozna?ava
se umjereno konzumiranje alkohola, koje izbjegava krajnosti potpune
apstinencije i opijanja. Tokom ranih programa kontrolisanog pijenja
izvanbolni?kim pacijentima je dopušteno da piju do umjerene razine
intoksikacije i umjerene razine alkohola u krvi. Zatim dobijaju informaciju ako
je razina alkohola u krvi narasla više od odre?enog postotka. Nalazi jednog
poznatog programa lije?enja nagovještavaju da neki alkoholi?ari mogi nau?iti
kontrolisati svoje pijenje i tako unaprijediti druge aspekte svojih života.
Alkoholi?arima koji su pokušavali kontrolirati pijenje davani su elektrošokovi
kad su odabrali ?isto žestoko pi?e, a ne miješano ili kad su pili u prevelikim
gutljajima umjesto da malo otpijaju. Trenirali su ih u rješavanju problema i
zauzimanju za sebe, davali im da gledaju sebe u pijanom stanju na
videosnimkama, te da prepoznaju situacije koje prethode pijenju. U savremenim
programima lije?enja kontrolom pijenja pacijente se podu?ava drugim na?inima
odgovaranja na situacije koje mogu voditi prekomjernom konzumiranju. U?enje
odupiranju društvenim pritiscima da piju: zalaganje za sebe, opuštanje, trening
u savladavanju stresa, tjelovježba i bolja prehrana, tako?e im pomažu da se
odbrane. Isto tako ih podu?ava da jedna greška ne ?e neizbježno izazvati
potpuni recidiv i da na nju treba gledati kao na iskustvo za u?enje. Ispituju
se izvori stresa u radu, obitelji i odnosima s drugima. Da bi bili u stanju
kontrolisati pijenje, moraju postati aktivni i odgovorni u predvi?anju i odupiranju situacijama koje ih mogu dovesti u iskušenje

 

•        
Upravljanje ponašanjem pomo?u potkrepljenja

Jedan
od pionira bihevioralne terapije, Nathan Azrin, potakao je operantni pristup
lije?enju alkoholizma. Rade?i s teškim alkoholi?arima Azrin i sur. uklju?ili su
u terapiju važne osobe iz pacijentove okoline od kojih su tražili da promatraju
pacijenta i potkrepljuju ponašanja poput redovnog uzimanja antabusa.

Azrin
je  uspostavio radne klubove kako bi
pomogao pacijentima da savladaju ili usavrše vještine s kojima bi se mogli zaposliti i socijalne mreže za
rekreativne aktivnosti koje ne uklju?uju alkohol.

Organizovao
je i uvježbavanje pacijenata ustrajanju u vlastitim stavovima i odbijanju pi?a.
Na temelju tog rada razra?ena je strategija koja se nekad naziva uvježbavanje
bihevioralne samokontrole što naglašava pacijentovu kontrolu i uklju?uje sljede?e:

1.      
Kontrolu podražaja, gdje pacijenti sužavaju situacije u
kojima sebi dopuštaju da piju, npr. s drugima u posebnoj prilici;

2.      
Modifikacija topografije pijenja, npr. pijenje samo
miješanih pi?a, i to polagano otpijaju?i, a ne u velikim gutljajima

3.      
Potkrepljivanje ili kontrolisano pijenje, npr. ?aš?enje
bezalkoholnim pi?em kad se odupru iskušenju da popiju alkohol

Me?utim, ono što ovu terapiju ?ini posebnom je i to kako
navesti alkoholi?ara da iskoristi ta sredstva bez stalnog vanjskog nadzora i
kontrole, a ne otkriti sredstva potrebna da se kontroliše pijenje.

V.    
Zaklju?ak

Sva dosadašnja ispitivanja ukazuju da su uzroci alkoholne bolesti
kompleksni ali se mnogu svesti na nekoliko faktora: psihofarmakološki efekat
alkohola, osobine li?nosti, socijalno zna?enje alkoholnog pi?a i uticaj faktora
okoline ne li?nost koja pije. Ne može se re?i da postoje specifi?no
predisponirane li?nosti koje ?e u kontaktu sa alkoholom postati alkoholi?ari
ali je izvjesno da li?nosti koje naginju alkoholu na najmanju frustraciju
reaguju osje?anjem nezadovoljstva i emocionalne boli.

Alkoholizam je bolest današnjice, rasprostranjena me?u oba  spola. Postoji nekoliko na?ina lije?enja
bolesti a prvi korak je   priznanje samom
sebi  o potrebi lije?enja. Ne može se sa
sigurnoš?u utvrditi procenat izlje?enja, jer je alkolholizam bolest kod koje se
lije?enje provodi konstatntno na jedan od pomenutih na?ina.

Reference

–        
Stojiljkovi?, S. (1986). Psihijatrija sa
medicinskom psihologijom. Medicinska knjiga,
Beograd-Zagreb.

–        
Gerald          C.     Davison       i     John      M.      Neale.       (1999).       Psihologija         abnormalnog doživljavanja i ponašanja. Naklada Slap, Jastrebarsko.

–        
Kecmanovi?, D. (1980). Psihijatrija. Medicinska
knjiga, Beograd-Zagreb.

–        
Pinel, J. P.J. (2001). Biološka psihologija.
Naklada Slap, Jastrebarsko.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Author: